Mojem najboljem prijatelju..mome psu....

Sjedimo ti i ja
Pitam se o čemu razmišljaš
vidim i ti promatraš zvijezde
i ovaj mjesec što nam noćas osvjetljava put

Osluškujem šum mora,
pitam se da li i ti razumješ
govor vala...
znam da razumješ moje riječi...
znam tu si...
oprosti mi ponekad na grubosti...

Pokušavam doznati
pročitati taj izraz na tvome licu
pokušvam ali ne doznajem...

Kao i sve do sada
moje pjesme, moje misli
sve su to riječi posvečene
prošlom vremenu...izgubljenoj ljubavi
tugi, patnji, nadanjima, snovima

Kao i sve do sada
u njima utjehu ne možeš pronači
Pronači možeš samo još jedan razlog za tugu

Hej ti tamo što čitaš
misliš li da je ovo kao Pandorina kutija
kad otvoriš izljevaju se bujice slova..
koje onako nespretno slažem u riječi
ponekad potpuno besmislene riječi
nepoznata značenja

Pitaš li se kao i ja : što je ovo ?
Ha , ali ja zapravo nisam pjesnik ili možda jesam
Pjesnik je patnik
Pjesnik je vječno zaljubljen u svoje ideale
Pjesnik je vođen svojim snovima.

Hm...idemo reči da sam zapravo pjesnik
samo mi nedostaje hrabrosti da to zapravo budem...

Koliko potrošenih snova
koliko potrošene nade
sve sa jednoog izvora želje
nestaje...gubi se
san, nada
zalutah u šumi nepoznatoj
prepunoj mraka
izgubih nit
izgubih stih...

Sakrit ču osmjeh
sakrit ću suze
sakrit ću ljubav
da zaboravim i sama gdje je...kako je
lakše če tada biti staviti masku lažne sreće....
noć pada skidam masku....naviru suze..tuga...bol....koja
razdire srce...
dolazi jutro ...novi dan..još jedan dan....
prolazi u iščekivanju noći...

Razgovarm s tobom
ali ne čujem ni riječi
tvoje usne kao da ne govore
kojim to jezikom razgovaraš
meni nepoznatom
nikad upoznatom
ostajem šokirana
ostajem ...sada ovdje
sama na kiši
ne želim otiči..
pokušavam razumjeti...

hej ti...

Hej ti...
ostani uz mene...
budi razlog mom osmjehu
budi razlog mojoj sreći
budi moje rame
oslonac u tišini noći
prihvati i shvati ove riječi
ostani i sada kada više nemam snage
ruku mi pruži..nježno me poljubi..
shvati sada..samo nježnosti mi treba
ostani i pogledaj me
treba mi zagrljaj
okreni se i pogledaj
bojim se da ovi porazi što se nižu..
slomit če me, srušiti kao kulu od pijeska
bojim se da tada
ove oči više neče imati sjaja..
bojim se...napokon priznajem...